Trenutak kad sam shvatio da više ne znam najbolje

Postoji trenutak u karijeri svakog vođe kad se prvi put suoči sa spoznajom da mlađi kolega, s manje formalnog iskustva, ali s dubljim, svježijim razumijevanjem određenog područja, genuinski zna više o toj specifičnoj temi nego on. Za mene, taj trenutak došao je iznenađujuće neugodno, unatoč tome što racionalno znam da je potpuno razumna, gotovo neizbježna posljedica brzine kojom se mnoga područja danas mijenjaju.

Prvi instinkt bio je blaga obrambenost - potreba dokazati da moje šire, akumulirano iskustvo i dalje nosi vrijednost, čak i u području gdje mlađi kolega ima dublje, specifičnije znanje. Kasnije sam prepoznao da ova obrambenost, ako joj se prepustim, sprječava upravo onu vrstu učenja koja bi mi najviše koristila.

Danas aktivno tražim prilike učiti od mlađih članova tima u područjima gdje oni genuinski znaju više, tretirajući to kao vrijednu priliku, ne kao prijetnju vlastitom autoritetu. Ova promjena stava ne samo da mi omogućuje kontinuirano učenje, nego i modelira ponašanje koje želim vidjeti kroz cijeli tim - poniznost dovoljno stabilnu da prizna kad netko drugi zna više, neovisno o formalnoj hijerarhiji.