Najvrjednija vještina je slušanje onoga što se ne kaže

Tijekom godina naučio sam obraćati jednaku, ako ne i veću pažnju onome što netko izbjegava reći kao onome što stvarno izgovori. Oklijevanje prije odgovora, tema koja se konzistentno zaobilazi, pitanje na koje se odgovori nečim tehnički istinitim ali očito nepotpunim - sve to nosi informaciju, često vredniju od doslovnog sadržaja izgovorenih riječi.

Ovo nije poziv na paranoju ili prekomjerno analiziranje svake stanke u razgovoru. Riječ je o razvijanju osjetljivosti na obrasce - kad netko tko je inače izravan počne davati neuobičajeno oprezne, pažljivo formulirane odgovore na konkretno pitanje, ta promjena obrasca sama po sebi nosi signal vrijedan daljnjeg istraživanja.

Praktičan savjet koji dajem mlađim kolegama: kad postavite pitanje i osjetite da odgovor, iako tehnički zadovoljava pitanje, nekako izbjegava srž onoga što ste stvarno željeli znati, ne prihvaćajte automatski taj odgovor kao potpun. Blago, s poštovanjem, ponovite pitanje na drugačiji način. Iznenadit će vas koliko često ta druga formulacija otkrije nešto što prva nije.